Pljevlja

Pljevlja su grad i sjedište istoimene opštine u Crnoj Gori.  Nalaze se na sjeveru zemlje u centru prostrane Pljevaljske kotline u podnožju brda Golubinja.  Leži na tri rijeke Breznici, Ćehotini i Vezišnici. Opština Pljevlja je treća po veličini i četvrta po broju stanovnika u Crnoj Gori. Prostire se na 1346km2. Opština ima 30.786 stanovnika, a samo naselje Pljevlja 19.136 stanovnika po popisu iz 2011 godine.  Grad je centar energetskog potencijala Crne Gore, važan industrijski, kulturni i obrazovni centar.  Opština Pljevlja se graniči sa sjeverozapada i zapada sa Bosnom i Hercegovinom (opštine Foča i Čajniče) u dužini od 76km, sa sjevera i sjeveroistoka sa Republikom Srbijom (opštine Priboj i Prijepolje). U dužini od 50km. Sa jugoistoka i istoka sa opštinama Mojkovac – 4km i Bijelo Polje od 32 km, i sa jugozapada prema opštini Žabljak rijekom Tarom u dužini od 46km. Ukupna dužina granice iznosi 208km. Pljevaljsko područije pripada izrazito visokoplaninskom dijelu teritorije, ispresijecano riječnim dolinama, koje predstavljaju  “zeleni prostror Crne Gore” i koje po karakteristikama reljefa, u mnogim svojim dijelovima, ima izgled i odlike predjela alpskog tipa. Od ukupne površine opštine pod šumom se nalazi 70%.

Smatra se da istorija kulture Pljevaljskog kraja započinje oko 50.000 godina p.n.e. u gornjem toku Ćehotine, gdje su u pećini pod Gospića vrhom pronađeni najstariji tragovi ljudskog postojanja. Pljevaljski kraj posjeduje značajne materijalne tragove iz neolitskog i gvozdenog doba, iliriskog i rimskog perioda. Prilikom arheoloških iskopavanja na lokalitetima Mališina pećina i Medena stijena, u gornjem toku rijeke Ćehotine u Vruljanskoj-ljutićkoj i Mataruškoj kotlini, na lokalitetima pod Gospića vrhom, registrovano je paleolitsko naselje. Oderđena ispitivanja sprovedena 1982. godine potvrdili su da je ovaj lokalitet dugo vremena korišten kao stalno ili privremeno stanište praistorijskog čovjeka. Do našeg doba sačuvan je dosta skroman dokumentacioni materijal. Kremenu alatku odnosno stepenasto retuširanu postrušku pronađeni na samom lokalitetu ukazuje na činjenici da je pećina bila nastanjena negdje u period od 40.000-50.000 p.n.e.  Dokaz da su Rimljani ovdje boravili potvrđuju iskopine grada Municipium’s u Kominima, pretpostavlja se da je sredinom II vijeka, kada dobija municipalni status grad već bio osnovan. O gradu u Kominima, značajne podatke pružaju i bogati nalazi prilikom istraživanja dvije velike nekropole. Brojni predmeti od stakla (balsamariji, čase, pehari) svjedoče razvijenim trgovinskim vezama sa drugim dijelovima Carstva, dok ekonomsku moć najbolje dokumetuje nalaz skupocjene diatrete, izuzetno rijetke staklene čaše. Krajem 6. i početkom 7. vijeka dolaskom Slovena na ove prostore, razoren je Municipium’s i zaustavljen je ekonosmski i kulturni razvoj ovog kraja. Kasnije Sloveni podižu svoje gradove u blizini rimskih ruševina. Tako su stvorena Pljevlja, mada se ona prvo pominju pod imenom Breznik u 9. vijeku od 822. godine, po rijeci Breznici.

Pljevlja su grad duge i bogate prošlosti, mjesto stanovanja različitih civilizacija.  Grad je kroz istoriju mijenjao ime, značaj, osvajače, ali i zadržavao svoj prepoznatljiv gradski identiet. 1465. godine grad mijenja ime – nazvan Taslidža što je značilo kamen banja. Glavnu ulicu Pljevljaci i danas kao podsjetink na to doba zovu Čaršija. U čaršiji su, baš kao nekad, smještene javne ustanove, prodavnice, kafane, a tu se odvija javni, poslovni i društveni život Pljevalja. U srednjem vijeku su izgrađeni jedni od najljepših spomenika kulture koji ujedno i čine simbol grada i pečat vječite tolerancije, suživota i multietičnosti. Tu spadaju nadaleko čuveni kulturno istorijski spomenici: Spomenik palim borcima na Stražici, Spomenik italijanskoj partizanskoj jedinici Garibaldi, Manastir Sveta Trojica (XIII vijek) Husein pašina džamija (XVI vijek), Most na Tari.

Period antifaštističkog rata 1941. – 1945. godine jedan je od najburnijih u istoriji ovog kraja, po složenosti istorijskih procesa i jedan je od najdelikatnijih. U njemu se odigrala i čuvena pljevaljska bitka 1941. godine, najveća u prvoj ratnoj godini na prostorima Jugoslavije.  Iz tog vremena na području našeg grada vrijedno je spomenuti i spomenik palim borcima na Srtažici podignut 1961. godine posvećen palim borcima u bitci za Pljevlja, kao i spomenik italijanskoj partizanskoj jedinici Garibaldi otkriven 21. decembra 1983. godine. Most na Tari  izgrađen 1938. – 1940. godine, a da bi spriječili prelzak neprijateljskih jedinica u Crnu Goru, 1942. godine, Partizani su srušili jedan luk mosta.

Similar Posts