Manastir Sveta Trojica
Manastir Sveta Trojica je bio najznačajniji vjerski, prosvetni, kulturni i nacionalni stožer pravoslavnog naroda Stare Raške, Polimlja i Potarja. Sa svojim samopregornim monaškim bratstvima je odigrao veliku ulogu u opstanku naroda i slobodno se može reći da su sa njegovim zasnivanjem utemeljeni začeci prve duhovnosti, pismenosti, slikarstva, liturgijskog pjevanja, zanatstva, umjetnosti i kulture pljevaljskog kraja. Ne postoje pouzdani podaci kojim bi se moglo zaključiti tačno datovanje i podizanje manastira, ali se zna da je na njegovom mjestu postojala neka vrsta mirske crkve, vjerovatno od drveta, još prije turskog osvajanja 1465. god. Najraniji poznati zapis o manastiru dao je prvi trojički prepisivač jeromonah Sava u Mineju za mjesec septembar 1537. godine. Manastirski hram posvećen je Svetoj Trojici, a u njemu se čuvaju ćivot i mošti ruke Svetog Save, dio moštiju Svetih besrebrenika Kozme i Damjana Kapadokijskih, dio moštiju Svete Tekle Ravnoapostolne, okamenjeni ugrušak krvi Svetih četrdeset mučenika Sevastijskih Mladenaca i mošti Svetog Svešteno mučenika Serafima Svetotrojičkog. Prvi ktitor i osnivač manastira je Iguman Visarion o čemu je svjedočio natpis na zidu, sada već uništen ali objavljen prije uništenja. Od prvog pomena pa sve do kraja 17. vijeka manastir je bio poznat kao značajan prepisivački centar u čijem su skriptorijumu nastala vrhunska rukopisna dijela. Sačuvani su pomeni prepisivača jeromonaha Save, dijaka Jovana, Dimitrija, Vlatka i Ratka Rankovića, Gavrila Trojičanina, rasodera Visariona i črnca Venijamina a bilo je i onih nepotpisanih. U manastirskoj biblioteci čuvaju se mnoge značajne rukopisne knjige od kojih su
neke pisane na pergamentu. Najpoznatije su Šestodnev Jovana Egzarha, Topografija Kozme Indikoplova i Pljevaljski sinodik pravoslavlja. U manastirskoj riznici se nalazi izuzetna zbirka ikona, obrednih predmeta, zlatarskih radova, crkvenog veza, mobilijara i dokumenata. Pljevaljska zbirka je jedna od najznačajnijih manastirskih zbirki na ovim prostorima.
